Škola plivanja

Trening i škola plivanja za odrasle u Zagrebu, te tehnike usavršavanja plivanja za djecu i odrasle

U vodi vladaju drugačiji fizikalni zakoni nego na čvrstom tlu. Prije svega, tijelo u vodi ima manju relativnu težinu nego na tlu. Kada se izvan vode želimo kretati prema gore (npr. skočiti), gravitacija nas vuče dolje. S druge strane, kada se u vodi želimo kretati prema dnu (zaroniti), uzgon nas potiskuje gore.

Škola plivanja za odrasle

Uspješnost obuke je vrlo velika
Plivanje odrasli trening
skola plivanja za odrasle se održava u Zagrebu ili okolnim toplicama

škola plivanja za djecu

Plivanje je ujedno i druženje, korištenje slobodnog vremena za jačanje samopouzdanja
te pozitivno utječe na psiho-fizički razvoj deteta.
škola plivanja u Zagrebu na bazenu

škola za odrasle neplivače

Većina polaznika savladava osnove plivanja za 6 -  12 sati
tečaj plivanja za odrasle se provodi na bazenima u Zagrebu, pojedinačno ili u grupi.
Plivačima i vaterpolistima djeci i odraslima sportašima koji žele popraviti plivačku teniku
i brzinu već za jedan mjesec garantiramo značajna poboljšanja u odnosu na testirane.
škola za odrasle neplivače

Ako ste imali neuspjeha u prethodnim školama plivanja, kod nas to možete popraviti.
U 12 sati svi nauče plivati, te u slučaju suprotnog imate 50% popust na svaki dodatni sat.

# usvajenje tehnike skoka u duboku vodu
# savladavanje tehnike plutanja u vodi na leđima
# vertikalno održavanje u vodi
# usvjanje tehnnika prsnog i leđnog plivanja!

voda je idealan medij za fizičku aktivnost

Zbog plutanja tijela opterećenja na kralježnicu su bitno manja pa je voda obično prvi izbor za razne oblike rehabilitacije i oporavka. Sile na ekstremitete u vodi su drugačije nego na suhom pa se tijelo spontano adaptira tim drugačijim pokretima i postaje motorički spretnije.

Postoji nekoliko sportova u vodi, a razlikuju se po strukturi gibanja pa se već prema afinitetima dijete može opredijeliti za jedan od njih no najprije treba savladati osnovne plivačke tehnike.

Pošaljite upit za vaš termin

ŠKOLA PLIVANJA

Zašto je zagrijavanje važno prije treninga ili natjecanja?
Piše. Gordan Kožulj

Zagrijavanje je od davnih vremena za trenere i sportaše bila važna rutina prije treninga/natjecanja. Zašto? Pretpostavljalo se kako se zagrijavanjem sportaši mentalno i fizički pripremaju za natjecanje, te da se smanjuje mogućnost ozljeda.

Točnije je, međutim, da zagrijavanje ima sljedeće svrhe:
- postupno povisuje puls (broj otkucaja srca u minuti)
- povisuje tjelesnu temperaturu (osobito temperaturu mišića)
- povećava brzinu proizvodnje energije u mišićima
- povećava protok krvi prema i u mišićima
- smanjuje bol mišića i mogućnost ozljede
- pomaže pri koncentraciji na zadatak koji slijedi

.

Promjene s pulsom, temperaturom, ugljikohidratima/energijom i cirkulacijom krvi događaju se pri svakom povećanju aktivnosti. Zagrijavanje pomaže tijelu pri kontroli i postupno prolazi kroz navedene promjene, te time omogućava “mekši” prijelaz od predaktivosti do maksimalnog napora.
Naglo povećanje napora rezultira time da srce u trenutku ostaje s malom količinom kisika (ischemičnost, eng. ischemic). Zagrijavanjem se srcu omogućava da postupnim povećanjem otkucaja prati povećanje fizičkog intenziteta. To smanjuje mogućnost oštećivanja srca od ischemije.
Da bi se postigli najbolji rezultati na treningu ili natjecanju, broj otkucaja srca u minuti za vrijeme zagrijavanja trebao bi doseći onaj postignut za vrijeme utrke. Kontrakcija mišića proizvodi toplinu. Dok temperatura raste, otpor mišića prema kontrakciji se smanjuje. Smanjenje trenja pomaže mišićnim kontrakcijama da postanu brže i snažnije, te s time sportašima omogućavaju dosezanje ili prestizanje njihovih dotadašnjihrezultata.

Aktivacija promjenama

Enzimi koji kontroliraju stupanj proizvodnje energije aktiviraju se djelomično pri promjeni temperature. Dok se tjelesna temperatura polako diže, povećanje proizvodnje energije može to usporedno pratiti. Enzimi se također aktiviraju kako bi odgovorili na količinu napora. Zagrijavanje također služi kao veza između niske i visoke energetske aktivnosti, dajući vremena energetskim sustavima da se priviknu na povećanje fizičkog napora.
Dok postupno razina napora raste, protok krvi prema i u mišićima se povećava. To se događa kako bi se zadovoljile potrebe mišića za kisikom, ali isto tako da bi se mišići što brže oslobodili ugljičnog dioksida i ostalih štetnih nusprodukata. S povećanjem protoka krvi u mišićima, temperatura krvi raste, uzrokujući veći prijenos kisika u stanice, te poboljšavajući radnu sposobnost.
Ista toplina koja je smanjila trenje mišića pomaže pri suzbijanju mišićnih bolova i mogućnosti ozljeda. Zagrijan mišić opušten je i fleksibilan, ima mogućnost podnošenja većeg napora, te ga se stoga može opteretiti više, bez strha od ozljede. Zagrijavanje se može podjeliti na dva koraka, opći i specifični. Uvijek se počinje s općim zagrijavanjem. Ono uključuje velike mišićne skupine, a kreće se s laganim intezitetom koji se postupno pojačava do srednjeg stupnja opterećenja. Zatim slijedi koncentriranje na specifičan dio, koje se sastoji od zagrijavanja mišića i tehnika specifičnih za nadolazeći trening/natjecanje.

Prijedlog zagrijavanja

Kako bi se pravilno zagrijavali, razmislite o sljedećoj ideji. Tijekom zagrijavanja uključite pokrete koji udvostručuju formu i tehniku kojom ćete se služiti za vrijeme utrke. To će vas razgibati i povezati odgovarajuće mišiće,te živčane puteve, a poboljšat ćete i mišićnu reakciju, te sinhronizirati koordinaciju.
Jako je važno odrediti trajanje i intezitet zagrijavanja. Ako je predugo ili prekratko, te prejako ili preslabo, ciljani efekt neće se uspjeti postići. Uvijek se mora držati na umu kako je zagrijavanje samo “predigra” za trening ili natjecanje, zato nemojte da vam plivači prerano počnu trošiti stanične zalihe energije. Osim toga, plivač mora imati dosta vremena između zagrijavanja i nastupa/treninga kako bi se uspio odgovarajuće oporaviti i odmoriti.

Zaključak
Kako bi zagrijavanjem postigli maksimalan fiziološki učinak, treba se koncentrirati na optimalni dizajn, količinu i intenzitet. Započnite s velikim mišićnim skupinama. Postupno povećajte intezitet od lagane do srednje razine, te ga jedno vrijeme održavajte (dozvolite da se i oznojite). Koncentraciju zatim premjestite na vježbe i pokrete koji oponašaju disciplinu za koju se pripremate. Ne ustručavajte se da nekoliko puta, na kratko, razina inteziteta dosegne onu za vrijeme utrke. Dužina zagrijavanja mora biti specifična za svakog plivača i njegovu disciplinu, a to se najbolje određuje tehnikom “pokušaja i greške” za vrijeme treninga ili manje važnih natjecanja.

Izvor: Gordan Kožulj

Veliko sportsko srce

Sportsko srce je povećano, ali zdravo i nastaje kao adaptacija na pojačana tjelesna opterećenja, odnosno trening. Obujam srca kod sportaša veći je što je napor kod

pojedinog sporta jači. Najveća sportska srca

nalazimo kod sportova izdržljivosti.

Na prvom mjestu su skijaši trkači i biciklisti, sa srčanim obujmom preko 1100 ml, plivači, kanuisti, hrvači i dugoprugaši s oko 1000 ml, te veslači i nogometaši sa srčanim obujmom oko 900 ml. Sprinteri i gimnastičari imaju srce veliko oko 800 ml, a najmanji obujam srca, ispod 700 ml, imaju igrači golfa. Sportovi kod kojih su opterećenja kratka i intenzivna, neće dovesti do značajnijeg povećanja srca (dizanje utega, sprint, bacačke i skakačke atletske discipline). Zbog specifičnosti njihovog sporta, gimnastičari imaju relativno velik obujam srca u odnosu na dosta niske vrijednosti sagorijevanja kisika. Sagorijevanje kisika, odnosno maksimalna potrošnja kisika glavno je mjerilo aerobnog kapaciteta i izdržljivosti kod sportaša. Glavno gorivo za rad mišića dobivaju primarnom oksidacijom glukoze iz mišićnog i jetrenog glikogena, što uglavnom ovisi o jačini srčanog rada, odnosno o količini krvi koju srce može pumpati. Veća količina kisika koju krvotokom dobivaju mišići znači veću količinu i iskoristivost “goriva” za rad mišića. Kod anaerobne, odnosno brzinske izdržljivosti, gdje sportska aktivnost traje manje od 2 minute, povećava se energija dobivena anaerobno od fosfagena te se kao konačni produkt javlja mliječna kiselina.

Među vrhunskim sportašima postoji suodnos između vrijednosti sagorijevanja kisika i fizičke spremnosti. Testiranje maksimalne potrošnje kisika na pokretnom sagu došlo se do zanimljivih podataka: apsolutni svjetski rekorder po vrijednosti sagorijevanja kisika jest norveški reprezentativac u sijaškom trčanju Bjorn Daehlie koji je prošle godine osvojio 8 olimpijskih zlata. Njegova vrijednost na granicama ljudskih mogućnosti iznosi nevjerojatnih 94 ml 02/kg/min. Drugi je poznati biciklist Eddy Merckx sa 84 ml/02/kg/min. kod frekvencije srca od samo 178 otkucaja u minuti. Rekorderka za žene ruska je reprezentativka u skijaškom trčanju sa vrijednostima od 74 ml/kg/min. Biciklisti (79 ml/kg/min.), veslači (74 ml/kg/min.), maratonci (70-80 ml/kg/min.) i neki vrhunski plivači (68 ml/kg/min.) čine elitno društvo Daehlieu, dok su na dnu liste rangirani gimnastičari (38 ml/kg/min.) i igrači biljara (30 ml/kg/min.).

Nogometaši – srednjeprugaši

Nogometaši sa VO2 max. oko 65 ml/kg/min. na iznenađujuće su visokom mjestu s obzirom na karakteristike modernog nogometa koji je mješovit aerobno-anaerobni sport. Oni moraju izdržati 90 minuta brzog trčanja na terenu, tako da vezni igrač pretrči na jednoj utakmici do 10 kilometara. Napadač pokriva nešto manje terena te pretrči do 8 km, a čak i golman može prijeći i do 4 km.Većina vrhunskih muških skijaša trkača ima maksimalnu potrošnju kisika oko 80 ml/kg/min., odnosno 5,5 lit./min. ili više. Kod žena su te vrijednosti oko 70 ml/kg/min, odnosno 3,5 lit./min. ili više. Veliku energetsku proizvodnju, iskoristivost i potrošnju aerobne energije vidimo iz sljedećih podataka: u prvih 20 minuta utrke od 50 km skijaši trkači sagorijevaju oko 130% njihovog kisika. Nakon 2 sata iste utrke još uvijek održavaju intenzitet sagorijevanja na 80%. Općenito, osvajači zlatnih medalja u skijaškom trčanju nisu imali maksimalnu potrošnju manju od 6 lit./min. za muškarce i 4 lit./min. za žene. Za usporedbu, većina odraslih sportski neaktivnih muškaraca ima vrijednosti maksimalne potrošnje kisika ispod 20 ml/kg/min. Podaci o sagorijevanju kisika vrlo su važni za testiranje trenažnog procesa vrhunskih sportaša koji, da bi pobijedili, moraju imati vrlo velik, izdržljiv i snažan “motor”, odnosno veliko srce.

Izvor: Narodni zdravstveni list

Osteoporoza

Kao rezultat starenja organizma, ali i brojnih drugih čimbenika, u kostima počinje nedostajati organske tvari. Takvu bolest nazivamo osteoporozom. Naziv dolazi iz grčkog jezika, a u prijevodu znači „šupljikava kost“ i karakterizirana je postupnim smanjivanjem koštane mase i poremećajem mikroarhitekture kosti. Blaži stupanj gubitka koštane mase nazivamo osteopenijom.
SIMPTOMI
Osteoporoza obično ne pokazuje nikakve simptome dok ne dođe do prijeloma.
• Bol u leđima
• Postupan gubitak visine praćen pognutim držanjem
• Prijelomi kralježnice, ručnih zglobova ili kukova
• Gubitak kosti u donjoj čeljusti

OBRATITE SE LIJEČNIKU:

• Ako imate bolove u leđima ili iznenada osjetite snažnu bol u leđima, koja može biti pokazatelj kompresivnog prijeloma kralježnice izazvanog osteoporozom.
• Ako rendgenska snimka zubi otkrije gubitak koštanog tkiva u čeljusti. To može biti rani znak osteoporoze.

PREVENCIJA

• Jedite hranu bogatu kalcijem, poput nemasnog mlijeka, nemasnog jogurta, brokule, cvjetače, lososa, tofua, sezamovih sjemenki, badema, te lisnatog zelenog povrća
• Jedite hranu koja sadrži biljne estrogene, posebice tofu i druge sojine proizvode
• Izbjegavajte: hranu koja ometa apsorpciju kalcija u organizmu; prekomjerno uzimanje gaziranih napitaka i crvenog mesa; konzumiranje pretjeranih količine kofeina i alkohola
• Krećite se! Radite vježbe 10 do 15 minuta na dan, najmanje tri puta tjedano.

PREPORUKE KOD SLUČAJNOG PADA:

Ispustite sve što nosite u rukama kako bi se dočekali na vlastite ruke. Bolje je zadobiti prijelom ručnog zgloba nego KUKA!
Ako mislite da Ste slomili kost ne mičite se i ne dozvolite drugima da Vas pomiću dok ne dođe medicinsko osoblje.

VODITE BRIGU O SEBI

Slijedite upute i savjete svog liječnika: radite preporučene vježbe, jedite pravilno, uzimajte terapiju koju Vam je prepisao, upitajte ga o eventualnim nus-pojavama Vaše terapije. Posebno pažnju obratite na nus-pojave kao što su blaga glavobolja, oslabljen imunitet, pospanost, smanjena koordinacija i sve što utjeće na povećanu mogućnost pada.
Koristite pomagala (štap, hodalicu) ako je potrebno. Budite oprezni kad hodate po mokrim i zaleđenim površinama.
Nosite cipele s niskim petama i gumiranim đonom. Prije ćete se poskliznuti po ulaštenim podovima ukoliko nosite papuće, čarape ili hodate bosih nogu.

PROCIJENITE OPASNOST KOJOJ STE IZLOŽENI
Da biste odredili jeste li izloženi riziku od osteoporoze, odgovorite na slijedeća pitanja:

• Je li netko u obitelji bolovao od osteoporoze ili imao prijelom kuka?
• Imate li sitne kosti ili ste mršavi?
• Jeste li svjetle puti?
• Krećete li se premalo?
• Pušite li?
• Je li vaša prehrana siromašna kalcijem?
• Spadate li među osobe koje ne vole mlijeko i mliječne proizvode?
• Pijete li dva ili više alkoholnih pića na dan?
• Pijete li više od četiri čaše gaziranih napitaka na dan?
• Pijete li više od dvije šalice kave s kofeinom na dan?
• Jedete li često crveno meso i drugu hranu bogatu bjelančevinama?
• Konzumirate li previše soli?
• Jesu li vam mišići slabi?
• Jeste li primijetili da Vam je kralježnica savinuta prema naprijed više nego prijašnjih godina?
• Jeste li nedavno slomili ručni, nožni zglob ili kuk?
• Uzimate li lijekove za štitnjaču, antikonvulzive ili kortikosteroide kroz duže vrijeme?

Za žene:

• Jesu li vam odstranjeni jajnici, posebice prije 40. godine?
• Jeste li u menopauzi?
• Jeste li ušli prerano u menopauzu?
• Jeste li nerotkinja?
• Jeste li prije menopauze imali duge periode amenoreje (izostanke menstruacije)?

Što ima više potvrdnih odgovora, to ste izloženi većoj opasnosti. Potvrdan odgovor na bilo koje pitanje znači da ste možda izloženi povećanom riziku za osteoporozu. Dva i više potvrdna odgovora povećavaju vjerojatnost da ćete imati patološku frakturu kosti, odnosno frakturu povezanu s osteoporozom. I u jednom i u drugom slučaju bilo bi mudro posavjetovati se s liječnikom o eventualnim dijagnostičkim pretragama koji će točno pokazati o čemu se radi.

Izvor: Zdravlje.hr

Niska razina testosterona?

Niska razina testosterona povećava rizik od smrti. Niska razina testosterona može uzrokovati smanjenje mišićne mase i slabost kostiju, nizak seksualni nagon, a prema novom istraživanju znanstvenika čak i povećan rizik od smrti.

Poznato je da smanjeni testosteron može uzrokovati i rezistenciju na inzulin te nizak seksualni nagon kao i smanjenje energije, pojavu osjećaja depresije i izritiranosti, a prema istraživanju objavljenom časopisu.
Archives of Internal Medicine čak i povećan rizik od smrti. Kako muškarci stare njihova se razina testosterona postepeno smanjuje,

nakon 30 godina razina hormona opada za 1,5 % godišnje.
Tim znanstvenika ispitao je 858 muškaraca starijih od 40 godina.

Otkriveno je da 88% muškaraca koji imaju smanjenu razinu testosterona imaju povećan rizik od smrti u usporedbi s muškarcima iste dobi koji imaju normalne razine testosterona.
Znanstvenicima još nije jasno da li niska razina testosterona uzrokuje bolest i smrt jer se otprije zna da muškarci koji imaju kronišne bolesti

imaju i niske razine testosterona, pa možda zbog toga imaju i visok rizik smrtnosti što će potvrditi daljnja istraživanja na ovom području.
Muškarcima koji misle da imaju nisku razinu testosterona istraživači

preporučuju da svakako posjete svog liječnika te razmisle o nadomjesnoj hormonalnoj terapiji.
Izvor: Pliva zdravlje